Oduvijek sam želio poigrati se i eksperimentirati s nekom OSC kamerom. Ipak, to nije bilo opravdanje za trošenje hrpe novaca na drugu kameru. CCD OSC kamere su poprilično skupe, a CMOS kamere su sve do nedavno bile dobre jedino za planetarnu astrofotografiju.

No, u zadnje se vrijeme pojavilo više hlađenih CMOS kamera pristupačne cijene, koje bi trebale biti vrlo dobre i za snimanje objekata tzv. "dubokog neba". Tako sam i ja konačno odlučio nabaviti jednu. Izbor je pao na ZWO ASI178MC Cool kameru, zbog njezinih malenih piksela veličine 2,4um, 14 bitnog A/D konvertera i visoke rezolucije od 3096 X 2080 piksela. Ta je kamera izgrađena oko OSC verzije CMOS senzora Sony IMX178, dimenzija 7,4mm X 5mm. Manje dimenzije senzora znače da ne treba previše brinuti o zakrivljenosti žarišta i ravnomjernoj osvijetljenosti senzora. Zato i konfiguracije za snimanje ovom kamerom mogu biti jednostavnije.

Sony IMX178 je senzor s pozadinskim osvjetljavanjem, što poboljšava njegovu osjetljivost. S 2,4um pikselima ASI178MC zaista nije najosjetljivija kamera na svijetu, no osjetljivija je nego bi se to očekivalo i sasvim je upotrebljiva za snimanje objekata "dubokog neba". Moja je kamera ranija verzija, sa ST-4 sučeljem za navođenje, dok novija verzija imaja USB hub umjesto njega. Kamera se isporučije bez 12V adaptera za napajanje. 12V je potrebno jedino za napajanje reguliranog Peltierovog hladnjaka koji može ohladiti kameru na 35 - 40 stupnjeva C ispod temperature okoline. Sama elektronika kamere napaja se preko USB sučelja. Stabilan izvor napajanja je vrlo važan za postizanje najboljih rezultata ovom kamerom. Zato toplo preporučam da se za njeno spajanje koristi USB3.0 sučelje, ne samo radi veće brzine, nego i zato što može dati struju napajanja jačine do 900mA (USB2.0 sučelje može dati do 500mA).

Sa senzorom dijagonale 8,92mm i visokom rezolucijom ASI178MC - Cool u kombinaciji s manjim teleskopom kao što je AT65EDQ daje razmjere fotografije koji su vrlo zgodni za snimanje mnogih popularnih objekata "dubokog neba". Zbog sićušnih piksela ove kamere vrlo je bitno da teleskop bude savršeno fokusiran. Za postizanje dobrih rezultata s AT65EDQ treba provjeravati (i podešavati) fokus svaka dva do tri sata, ovisno već o promjeni temperature. Kao što se vidi na fotografiji, konfiguracija AT65EQ s ASI178MC - Cool je toliko lagana da sam morao dodati uteg od 1kg na teleskop kako bih mogao dobro uravnotežiti montažu.

Najbolje rezultate kod snimanja objekata "dubokog neba" dobio sam koristeći kameru u HDR (Highest Dynamic Range) načinu rada s nizovima ekspozicija duljine od 8 do 16 minuta. I podekspozicije od 4 minute mogu biti dovoljne za neke sjajnije skupove zvijezda. Takve dugačke podekspozicije je neophodno kalibrirati pomoću pravilno dobivenih "dark frameova" (dobivenih istom duljinom ekspozicije i pri istoj temperaturi, uz kombinaciju 30 ili više podekspozicija). "Dark frameovi" (tamne ekspozicije!?) dobiveni ovom kamerom izgledaju poprilično čudno, ali se ti neobični artefakti lijepo uklanjaju kalibracijom. Jedna napomena: kod ove kamere nisam imao previše uspjeha modificiranjem "dark frameova" pomoću "bias frameova", pa se držim korištenja "dark frameova" jednakih duljina kao što su i podekspozicije.

Korištenjem fotografskih objektiva moguće je pomoću ASI178MC snimati i objekte "dubokog neba" koji se protežu i više lučnih stupnjeva (usprkos maloj veličini senzora). Na slici je ASI178MC - Cool montirana na Nikon Micro-Nikkor AF 200mm f/4 D ED teleobjektiv. ZWO za svoje kamere nudi adaptere za Canon, Nikon i Sony objektive. Ja sam utvrdio da moj QSI Nikon adapter također sasvim dobro radi i s ovom kamerom (uz dodatak 15mm T2 produžetka).

Fokusiranje objektiva može biti prilično naporno i definitivno je potrebna mirna ruka i mnogo strpljenja. Smanjivanje otvora blende za jedan stupanj može pri tome dosta pomoći. S druge strane, čini mi se da fotografski objektivi ne mijenjaju toliko žarište s promjenom temperature , pa je njegovo ponovno podešavanje tijekom noći rijetko potrebno.

ZWO također nudi i monokromatsku verziju ove kamere: ASI178MM - Cool. Kod te se kamere snimke u boji dobivaju kombiniranjem više ekspozicija kroz različite filtere. Ja sam se odlučio za OSC (One Shot Color) verziju jer je puno jednostavnija za snimanje (a već i imam monokromatsku QSI583). OSC kamera može dobiti snimku u boji u jednoj ekspoziciji zahvaljujući R, G i B filterima ugrađenim u sam senzor u uzorku tzv. "Bayerove matrice". Cijena za tu jednostavnost je nešto smanjena osjetljivost i rezolucija.